Sve teče…

Slova se razbijaju o mermerni pločnik. Kao loptice odskaču, miješaju se, čineći anagrame, enigme, besmislene nizove… Čujem svoje korake…u ušima mi nakratko zabubnja Lakina pjesma: "Ne klepeći nanulama, nemoj da se praviš dama…" Hm… Divan je bio dan. Sav obučen u žuto svečano odijelo. Modrina Neba je izmamljivala uzdah. Divljenja. Iako sam više od pola…

Nastavi čitanje →

Zainatio se mraz nad grmom ruže u bašti. S večeri je okuje u bijeli ogrtač studeni pa trnje ujutro bljesne i zaledi zrake sunca. Oči se priviknuti ne mogu na prizor ukraden iz bajke o Ledenoj kraljici koji bi trebao izgledati tužno, ali umjesto tuge iz njega zrači nestvarna ljepota. Sunce se u nemoći prelama…

Nastavi čitanje →

Ab ovo

Restartovanje mi i nije jača strana. Ali imam tu neku volju koja je konstanta moga života, volju da ustanem kada padnem. Rijetko pružim ruku, jer napor je druga konstanta koja me vjerno prati. Ne bih rekla da sam je svjesno izabrala, ali znam da je moja i pokušavam da prepoznam razloge zbog kojih me prati….

Nastavi čitanje →