Uvod

Na neke puteve život nas povede, ne mareći za naše želje i ne pitajući nas da li smo spremni. Kad pogledam unazad, ne vidim više svo ono trnje koje mi je usporavalo korake i ranjavalo stopala do kostiju. A kad pogledam ispred sebe, ne vidim ni zvijezde do kojih se stiže preko trnja, pa se…

Nastavi čitanje →

Rumi

"Živio sam na ivici ludila želeći da saznam razloge, stalno kucao na vrata. A kad se otvoriše, ispostavi se da sam kucao iznutra!" …i kao da čuh kako mi neko reče: "Budi kao šećerna trska Slatka a tiha Ne miješa se Sa gorkim riječima."

Nastavi čitanje →

Zrno

Ako ikada primiš na dar zrno bisera, prisjeti se školjke u čijim njedrima je skriven sjajio i sakupljao drhtaje oceana samo za tvoje prste. Kada ga dotakneš, osluhni, u jednom zrnu bezbroj je zikrova sakupljeno u Mekki, kraj Časne Kabe. I ne pitaj se kako je iz dubina dalekog mora došao u Časni Hram. I…

Nastavi čitanje →

Ljubav

Prije nego je spoznah Ne bijah dostojna razumjeti šta to ustreptale grane breze šapuću dok se zaljubljenim pogledima ulaguju nemirnome vjetru… Ne znah odgovor dati na pitanje: Šta to nadahnu pauka da se s visoke stijene strmoglavi i na samome dnu njenom nježnu mrežu isplete neprobojnu? Žalih one koji pogledima u daljine bludiše ne mareći…

Nastavi čitanje →

U prolazu…

– Zašto se mrštiš? Boli me ruka. – Koja ruka? Desna. – A što? Boli. Tinjajući. Svaki dan. Dovoljno. – A što? Jednostavno boli. – A što? Jednom se zaledila. – Hahahahahaha…. Šta je smiješno? – Ništa. Dobro je da je ništa. Jer ništa ne boli. – Kao ruka? Kao srce. – Je li se…

Nastavi čitanje →

VIJESTIBIH

Jutro je počelo sasvim lijepo, jutarnja šetnja me je podsjetila da je proljeće blizu, a analiza vijesti me je podsjetila na političku i ekonomsku situaciju u Državi. Treba uložiti napor da se u moru negativnosti pronađu dobre i pozitivne informacije koje nude mogućnosti i šanse za napredak: “Jedan od najvećih problema Bosne i Hercegovine je…

Nastavi čitanje →

Otkucaji

Klupko se zamrsilo, kudelja vune raščupana, preslica prijeteći visi sa stropa, vreteno se vrti…Naprazno… Nana rahmetli bi umjela skupiti razbacanu vunu, umotati je lijepo u skladni jastučić, skinuti oprezno preslicu i započeti vrtnju, koja me je kao dijete zabavljala, a sada u mojoj glavi probudi vertigo… U kojem se sjećanja prepliću kao paukove nožice i…

Nastavi čitanje →

Metastaze

Pokušavala sam prenijeti taj osjećaj iz njegovih riječi u svoje tijeo, jer on je opipljiv, kao stinuta smola se nazire pod njegovom kožom, jeziv, do kraja neopisiv, beživotan. Govorio je isprekidanim glasom o Sudbini, o košmaru koji ga prati godinama i opet o Sudbini kao nadmoćnom divu koji ravna sve neravnine i ispravlja sve krivine….

Nastavi čitanje →