Ptice

Dvije se ptice, ni gladne, ni žedne,

U praskozorje probudiše

i zakliktaše

Jedna sa istoka, druga sa zapada

U istom času

prepoznaše se u drugom glasu

 

I zašutješe.

 

U sebe se zaljubiše.

 

U svoju muku prvoga leta

U bol i tugu nad slomljenim krilom

U pjesmu jata nad krajevima

Zastritim zlatom i mehkom svilom

 

Dva se kliktaja u jedan spoje

Kad sunce i mjesec smjenjuju straže

Ni istok ni zapad ne znaju šta će

Kuda to idu niti šta traže…

 

 

lovica
„Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini...nikog odraslog, mislim...osim mene. A ja stojim na samom rubu neke grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji..hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali to je jedino što bih doista želio biti.“

3 komentara

Komentariši