Slow motion

Zaboravljeni svijet se leluja u svojoj čistoći i neoskrnavljenosti tragovima čovječijih stopala. Ukalupljen u sigurnost tišine, ogleda se samodopadljivo u koritu razigrane rijeke. Hladnoća je prigušila klokotanje i žubor, led je okovao obale. Sve podsjeća na daljine kojima se nekada davno užurbano i zadihano probijao duh ne bi li našao svoj odraz nad zdencima uspavanim tišinom.

 

Probudi me kada se otopi led.

 

Kada zaigraju krošnje nad zaboravljenim svijetom i živost prirode bude zaglušujuće glasna.

 

 

Probudi me.



Drvorezom na kori stabla pod kojim drijemam ureži znak i nastavi svoj put.

 

 

lovica
„Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini...nikog odraslog, mislim...osim mene. A ja stojim na samom rubu neke grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji..hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali to je jedino što bih doista želio biti.“

3 komentara

Komentariši