Vrijeme nostalgije…preddžemretski otkucaji…

Skoro 18 godina se piše na ovom bloggeru. Nije li vrijeme, dragi bloggeri, da napravimo jednu zajedničku knjigu? Sviđa mi se zamisao, a više glava bi je moglo dobro razraditi i na neki način ostaviti pečat na skoro dvije decenije koje smo skupa proveli; ne možemo reći da nismo jedni drugima uticali na živote, niti…

Nastavi čitanje →

Ja pa ja

Vidim zanimljivih tema na blogu oko opisivanja sebe, odmah sam se bacila na posao da vidim koje riječi će mi doći na slova moga imena, i gle li čuda, sve nešto fino, empatija, mir, iskrenost, radoznalost, autoritet… Hm…posmatrač me poprijeko gleda i kao da kaže: “Odvadi malo!” 😅 Drag mi je, više mi je on…

Nastavi čitanje →

Hum i Zahumlje

Podno Huma, tamo gdje zveči vjetar i šišti voda, gdje se sudaraju munje i zaprepašteni jablanovi, gdje žilje urasta u kamen, a iz kamena izvire voda, živjela je tihim životom porodica Humera, sa svojim brojnim potomcima. Njihov tihi život nimalo ne podrazumijeva da nije bilo radnje, drame, uspona i padova…Naprotiv. Tihost života izvirala je iz…

Nastavi čitanje →

Bioritam

Mačka, sa troje mačića, nastanila se između dvije kuće. Kako se koja vrata otvore, nastupi pravi razbojnički upad mačića unutra. Zapucavaju se u prve barikade, ormariće, dijelove pokućstva slučajno tu zatečene, provaljuju kroz druga odškrinuta vrata i snalaze se u svojoj provali skrivajući se ispod stola, iza zavjese ili, u najgorem slučaju, iza masivnih sećija…

Nastavi čitanje →

Bejne

Između nas je mnogo tebe i malo mene stalo… Trepere mlade vrbe na vjetru studi, mrazom sprženi izdanci prkose nebu zagledani u zemlju… Lađe se lome o grebene bremena ostalih iza onih sa čijih su leđa davno svrgnuta. Pokajnik sam, težak i raseljen…u klance duboke stremi mi nefs, a ruh se pogledom bori…da nebo ne…

Nastavi čitanje →

Zapis o jednoj noci

Duboka nocna ura… Djeciji sapat… Huk vjetra… Krckanje granja starih stabala… U dubini šum života, šumnost krvi, igra uma, planovi za nepostojeće bivanje nekada, negdje, grickanje kostiju, miris borovine i probudjenih trava…Lavež, pospan i odsutan…Kao zijevanje covjeka koji se tek probudio iz dugog sna… Nasuprot željama, mislima, htijenju, hinjeno htijenje me vreba, i ne znam…

Nastavi čitanje →

Ptice

Dvije se ptice, ni gladne, ni žedne, U praskozorje probudiše i zakliktaše Jedna sa istoka, druga sa zapada U istom času prepoznaše se u drugom glasu   I zašutješe.   U sebe se zaljubiše.   U svoju muku prvoga leta U bol i tugu nad slomljenim krilom U pjesmu jata nad krajevima Zastritim zlatom i…

Nastavi čitanje →