Šta bi čovjek mogao pametno promisliti u uzavreloj atmosferi ljeta. Možda gdje će smočiti tur i odahnuti od sparnog, ljepljivog, vazduha. Ili bi mu bilo ipak bolje da se bavi carstvom ideja. Dva vječita protivnika u meni. Praktičar i idealista. Nanišanjeni obojica nebeskim kopljima pa ni jedan nema dovoljno snage da stasa i svrgne onog…
Poslije mene, potop!
Polij mi vode po dlanovima Izuj mi umorne noge Skini mi zavežljaj s leđa O, Voljeni. Tražit ću Te dok dišem Iskati hizmet Tvoj Ne iz potrebe Nego iz ljubavi Uposli moje biće hizmetom onima koji išću iz potrebe.
Vidim zanimljivih tema na blogu oko opisivanja sebe, odmah sam se bacila na posao da vidim koje riječi će mi doći na slova moga imena, i gle li čuda, sve nešto fino, empatija, mir, iskrenost, radoznalost, autoritet… Hm…posmatrač me poprijeko gleda i kao da kaže: “Odvadi malo!” 😅 Drag mi je, više mi je on…
Podno Huma, tamo gdje zveči vjetar i šišti voda, gdje se sudaraju munje i zaprepašteni jablanovi, gdje žilje urasta u kamen, a iz kamena izvire voda, živjela je tihim životom porodica Humera, sa svojim brojnim potomcima. Njihov tihi život nimalo ne podrazumijeva da nije bilo radnje, drame, uspona i padova…Naprotiv. Tihost života izvirala je iz…
Srna, krupnih očiju, istrčala je pred automobil i stala. Ukopala se na mjestu i uputila mi jedan dugi pogled. Za pamćenje. Uživala sam u susretu, sve dok se nije naglo trznula i skočila uz visoku među, u šipražje, još jednom se osvrnula i nestala u njemu. Kako lijepo biće, kako lijepa životinja. Lovci koji ih…
Između nas je mnogo tebe i malo mene stalo… Trepere mlade vrbe na vjetru studi, mrazom sprženi izdanci prkose nebu zagledani u zemlju… Lađe se lome o grebene bremena ostalih iza onih sa čijih su leđa davno svrgnuta. Pokajnik sam, težak i raseljen…u klance duboke stremi mi nefs, a ruh se pogledom bori…da nebo ne…
Duboka nocna ura… Djeciji sapat… Huk vjetra… Krckanje granja starih stabala… U dubini šum života, šumnost krvi, igra uma, planovi za nepostojeće bivanje nekada, negdje, grickanje kostiju, miris borovine i probudjenih trava…Lavež, pospan i odsutan…Kao zijevanje covjeka koji se tek probudio iz dugog sna… Nasuprot željama, mislima, htijenju, hinjeno htijenje me vreba, i ne znam…
Dvije se ptice, ni gladne, ni žedne, U praskozorje probudiše i zakliktaše Jedna sa istoka, druga sa zapada U istom času prepoznaše se u drugom glasu I zašutješe. U sebe se zaljubiše. U svoju muku prvoga leta U bol i tugu nad slomljenim krilom U pjesmu jata nad krajevima Zastritim zlatom i…
Zaboravljeni svijet se leluja u svojoj čistoći i neoskrnavljenosti tragovima čovječijih stopala. Ukalupljen u sigurnost tišine, ogleda se samodopadljivo u koritu razigrane rijeke. Hladnoća je prigušila klokotanje i žubor, led je okovao obale. Sve podsjeća na daljine kojima se nekada davno užurbano i zadihano probijao duh ne bi li našao svoj odraz nad zdencima uspavanim…
