Web Analytics
Lovac u žitu

Lovac u žitu

Za ljubav nije potrebna snaga.Ona je snaga.


12.10.2018.

Razmeđa

Do pola čovjekoliko, otpola neljudskih razmjera, kuljalo je iz tijela u mlazu, poput izmaglice, neizmislivo stvorenje satkano od slika, riječi i djela. Sa hiljadu ruku pruženih, htjelo je dodirnuti sabijenu bol u malom prostoru u koje nije moglo stati, nego se probijalo kroz zidove, grleći stabla, nakrivljene nišane, igralište na kojem su se djeca igrala, crkveni toranj, dimnjake, vrh minareta i sve što se moglo okom obuhvatiti kroz polutvoreni prozor bolničke sobe.

Još jutros je gmizalo dolinama u podnožju planina, čineći krajolik bajkovitim i manjim nego što jeste, ukrivajući boje jeseni koje truljenje i raspadanje organske materije boje na najmaštovitiji način.

„Gospodaru! Gospodine! Prijatelju...“ – izgovorilo je.

Ljubičasta koža na grudima se nadimala, nerazgovijetne riječi su padale mrtve na kablove i savijene noge.

„Gospodaaaaaaaaaaaaaaruuuu!“ – vikalo je.

Boli me tijelo. Ramena kao iščašena, ruke mi vise iz njih kao da mi ne pripadaju.

Gdje sam ono sada?

Kako smo ono dospjeli u ova mala tjelesa, ovako kabasti, razraslih krila?

Kako se izvući bez velike boli iz ove opne od kože, mesa, kostiju?

Ali, šta je to velika bol?

Kako ona izgleda?

Neizmisliva je. Da.

Jutros pozdravih srp na nebu, a i večeras, kada ga pogledah, prože me nada da će se desiti čudo.

I stvorenje se skupi u mali oblačić dima od cigarete i nestade duboko u mojim plućima.

 

 

 


Noviji postovi | Stariji postovi