Sunce u zimskim danima i hladnoća koja ledi dah izazivaju posebno raspoloženje i ja se pitam ko bi čovjeku ikad i mogao ugoditi, ako on sam ne nađe razloge u sebi da se prilagodi. Da nauči gledati u plavetnilo neba i diviti se – kroz prozor. 🙂

lovica
„Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini...nikog odraslog, mislim...osim mene. A ja stojim na samom rubu neke grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji..hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali to je jedino što bih doista želio biti.“

6 komentara

  1. U glavi su mravi @fovea, teško ih je dovesti u red i smiriti da ne izmile vani, ali ovaj ruski performans @arhangelsk bar bi ugrijao tijelo, mada sibirevski grije vodka 🙂

    Oportunizam u zdravoj mjeri je poželjan, @teoreticar, bar dok se ne smogne hrabrosti za izlazak na cestu @orao 🙂

    fleš mob je senzacija@ 🙂

Komentariši