S grana vjetar duhnu…
Polako suton prikrada se, slazi
Gdje ste?… Ja budan na prozoru stojim
Nemoj, draga, noćas da te san obrva
Ja dršćem, evo, pred ljepotam’ tvojim…
27. maj 1868. – 2. februar 1924.
lovica
„Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini...nikog odraslog, mislim...osim mene. A ja stojim na samom rubu neke grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji..hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali to je jedino što bih doista želio biti.“ Pogledaj sve objave od lovica →
Lijep izbor i stiha i pjesme v. na godisnjicu rodjenja
Za obljetnicu njegovu ova prelijepa Šantićeva elegija
Moja noći, kada ćeš mi proći?
— Nikad!
Moja zoro, kada ćeš mi doći?
— Nikad!
Moja srećo, kad ćeš mi se javiіt?
— Nikad!
Moje nebo, kad ćeš mi zaplavit?
— Nikad!
Moja draga, kad će naši svati?
Nikad!
Moja suzo, kada ćeš mi stati?
— Nikad!
(nisam osobno u ovom raspoloženju, kod mene je ružičasto)
_
(po sjećanju)
Ostajte ovdje
Sunce tuđeg neba
Neće vas grijati
Kao što vas ovo grije
Gorki su tuđi zalogaji hljeba
Gdje svoga nema
I gdje brata nije
Pjesma posvećena mostarskim muhadžirima…
Izgleda, tako malo fali da budeš čovjek, pa ipak…
@bolero9, hvala na komentaru i posjeti.
“Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!”
elTango_Tango, hvala ti na lijepom prilogu, elegija sasvim ide uz moje blue(s) raspoloženje 🙂
A kad je ružičasto, onda je sve pjesma:
“Nisi samo srcu mila,
što ti oko suncem grije,
što su tvoje r'ječi blage
anđeoske melodije…”
@teoretičar, često mi “pročitaš” misli. Možda zato što slično mislimo, ali se na različite načine izražavamo.
Razmišljala sam da ubacim ovaj dio koji si naveo po sjećanju u post, ali u meni budi neku duboku tugu i sjetu, koja nije samo moja, koja ne pripada samo meni, koja me podsjeća na to koliko smo postali otuđeni…daleki…daleki, stranci u svojoj kući, brat koji ne vidi svoga brata, iako su im pragovi sastavljeni…S druge strane, osjećaj za svoj toprak, ljudi na svim stranama svijeta, samoće o kojima se ne može pričati…neki weltschmerz, rekla bih.
Biti čovjek…tema za naredni post!
“Hajdemo, Muzo, iz ovoga kruga,
Iz lude vreve i huke i praske;
Željan sam lica bez laži i maske,
Željan sam pola, dubrava i luga.
Pogledaj, tamo, te kolibe gole,
Trošne i tamne kao magle zimne,
U njima žive duše gostoprimne —
Srca što griju, što trepte i vole…
Njihov je govor mome srcu lijek
I s njima tako proveo bih vijek,
Pa hrana bila samo crna kora.
Hajdemo, Muzo, iz te lude praske,
Željan sam lica bez laži i maske,
Željan sam tople riječi i zbora.”
ma ovaj komentar je trebao biti kod tvog obiozavaoca korisnikxxl ali …nes se pobrkalo pa da ne ostane objavljen nastupam:
Neka smo:) razumijevanje je bit ljudskog opstanka….rekao je covjek kada je spoznao da je covjek
Nego imam jednu ,izuzetnu,primjedbu na tvog komentatora sa mackom u slici a “lovicom” u psihi pa poslusaj:
-Izuzetan je primjerak luksuza .Za pozeljeti je soferu koliko i Igo-u
Doduse…mora se uzimati u obzir godine trenutka pozeljnosti ali…sto jeste to i jese…rahat-lokum je.
Bas kao i ova ,cijenjena,fb-bukovica .Ljubim joj uzvrelost…pa to ti je
https://www.facebook.com/iliveinamerica?fref=ts
Za pozeljeti Komentar “Lovice”
“Ja sam zahvalan čitalac, uvijek nađem načina da se odužim onome ko me nečemu nauči, pa otom-potom, nemoj zatvarati biblioteku, ako ništa istrijebit ću miševe :)”
Odgovara joj istomisljenik:
Lovice: Humano ih preseli na “onaj svijet”, ljepše zvuči 🙂
Objavio/la korisnikxxl prije 10 sekundi #
Ostavljate bez rijeci
Ako mi dopustis da budem branilac “MISEVA”rado se prihvacam obaveze bez nadoknade
Idemo…da dopunim @Teoretcicarevu, isprvnu, misao ako si voljna razumijevanja
Hvala
@posthumnost,
dobro došao!
Imam osjećaj da si lično shvatio komentar, ako se osjećaš kao miš, onda je bolje da bježiš. Ako hoćeš normalnu konverzaciju, blog je otvoren, volja je tu, pa bujrum!
Napisao sam …ako si voljna razumijevanja
Nisam napisao da se osjecam kao mis vec da se rado prihvatam branitelja “misa”
Zaso mislis umjesto mene??
Osjecaj moze biti mislima protumacen ali…da osjecaj ima misljenje je izvan pameti.Zar ne???
Sta je za tebe normalna konverzacija???
Zar ne trebamo razjasniti cime sam se oglasio pa nakon toga ustvrditi normalnost.
Ne moze se u konverzaciju ulaziti sa stavom-batinom o nenormalnosti.Zar ne???
Za mene je normalna konverzacija kada sagovornici respektuju jedni druge i onda kada se razilaze u mišljenju! Vrlo jasno.
Komentare iznad si pisao ti, a ne ja, izuzev citiranog dijela.
Pa, ima li tvoj osjećaj mišljenje, ili si mislima protumačio osjećaj?
Voljna sam razumijevanja, dakako!
Dobar izbor.. 🙂
moonchild75, hvala 🙂
Na spomen Santica odmah mi iskrsnu ukusne, socne mostarske tresnje, vreo dan, Neretva zelena, pjesma… 😀
@jasamizbosne, nedavno sam jela mostarske trešnje, vreo dan, ali Neretva zelena daleko bijaše 🙂
Lijepa asocijacija, meni na spomen Šantića – zadrhti srce…A ko će znati da li je zbog trešanja ili Neretve ili nečega sasvim trećeg…