Ponekad mi se i svidi polazna tačka sa koje posmatram svijet, odsustvo predodžbe mi jamči dvoje: nezaboravno iskustvo iz kojeg učim nevjerovatno zanimljive stvari ili iskustvo koje želim zaboraviti.

U kreiranju jednostavnih djela odsustvo predodžbe mi je potrebno. To mi uspijeva sa malim, opipljivim predmetima, koji dozvoljavaju mašti da ih učini unikatima.

Međutim, kada krenem da kreiram jednostavan, izmišljen, lik, uviđam da postaje stvarna ličnost i to mi blokira tok misli, o mašti da ne pričam.

Čovjek, dakle, nije jednostavan. Eureka.

Otkrivanje tople vode mi ide od ruke.

Sada shvatam zašto sve moje priče imaju svoje ljude, žive i mrtve,  koji su stvarne ličnosti.

I shvatam s koje polazne tačke moram pristupiti ljudima da bi ih razumjela i da bi ih, naposlijetku, mogla izmisliti – odsustvo predodžbe.

Nije loše. Ovo je dobra noć za mene.