vatra i led

Šta bi čovjek mogao pametno promisliti u uzavreloj atmosferi ljeta. Možda gdje će smočiti tur i odahnuti od sparnog, ljepljivog, vazduha. Ili bi mu bilo ipak bolje da se bavi carstvom ideja. Dva vječita protivnika u meni. Praktičar i idealista. Nanišanjeni obojica nebeskim kopljima pa ni jedan nema dovoljno snage da stasa i svrgne onog…

Nastavi čitanje →

Ja pa ja

Vidim zanimljivih tema na blogu oko opisivanja sebe, odmah sam se bacila na posao da vidim koje riječi će mi doći na slova moga imena, i gle li čuda, sve nešto fino, empatija, mir, iskrenost, radoznalost, autoritet… Hm…posmatrač me poprijeko gleda i kao da kaže: “Odvadi malo!” 😅 Drag mi je, više mi je on…

Nastavi čitanje →

Hum i Zahumlje

Podno Huma, tamo gdje zveči vjetar i šišti voda, gdje se sudaraju munje i zaprepašteni jablanovi, gdje žilje urasta u kamen, a iz kamena izvire voda, živjela je tihim životom porodica Humera, sa svojim brojnim potomcima. Njihov tihi život nimalo ne podrazumijeva da nije bilo radnje, drame, uspona i padova…Naprotiv. Tihost života izvirala je iz…

Nastavi čitanje →

Bejne

Između nas je mnogo tebe i malo mene stalo… Trepere mlade vrbe na vjetru studi, mrazom sprženi izdanci prkose nebu zagledani u zemlju… Lađe se lome o grebene bremena ostalih iza onih sa čijih su leđa davno svrgnuta. Pokajnik sam, težak i raseljen…u klance duboke stremi mi nefs, a ruh se pogledom bori…da nebo ne…

Nastavi čitanje →

Zapis o jednoj noci

Duboka nocna ura… Djeciji sapat… Huk vjetra… Krckanje granja starih stabala… U dubini šum života, šumnost krvi, igra uma, planovi za nepostojeće bivanje nekada, negdje, grickanje kostiju, miris borovine i probudjenih trava…Lavež, pospan i odsutan…Kao zijevanje covjeka koji se tek probudio iz dugog sna… Nasuprot željama, mislima, htijenju, hinjeno htijenje me vreba, i ne znam…

Nastavi čitanje →

Ptice

Dvije se ptice, ni gladne, ni žedne, U praskozorje probudiše i zakliktaše Jedna sa istoka, druga sa zapada U istom času prepoznaše se u drugom glasu   I zašutješe.   U sebe se zaljubiše.   U svoju muku prvoga leta U bol i tugu nad slomljenim krilom U pjesmu jata nad krajevima Zastritim zlatom i…

Nastavi čitanje →

Slow motion

Zaboravljeni svijet se leluja u svojoj čistoći i neoskrnavljenosti tragovima čovječijih stopala. Ukalupljen u sigurnost tišine, ogleda se samodopadljivo u koritu razigrane rijeke. Hladnoća je prigušila klokotanje i žubor, led je okovao obale. Sve podsjeća na daljine kojima se nekada davno užurbano i zadihano probijao duh ne bi li našao svoj odraz nad zdencima uspavanim…

Nastavi čitanje →